Pogledaj program za dan:
  • Srijeda 18. 3. 2026.
  • Igra ljubavi i slučaja

    21.3. u 19 h

    Komedija Marivauxa, tipična za njegovu radionicu, različita od tradicije Molièreovih komedija – njihov suptilni stil, majstorski dijalog, suptilni psihološki portreti i salonska pozadina činili su osebujnost ove vrste komedije, nazvane po autorskom imenu marivaudage. U komediji roditelji Doranta i Silvije odluče sjediniti svoju djecu u bračnu zajednicu. Međutim, daleko su od toga da forsiraju ovu vezu, svojoj djeci ostavljaju potpunu slobodu. Mladi iskorištavaju povjerenje koje im je dato – oboje dolaze na istu ideju i mijenjaju uloge (prije prvog sastanka) sa svojim slugama. I tako sluškinja Lizetta igra ulogu Silvije, dok sluga Arlekin postaje Dorant. Ovo je početak duhovitog qui pro quo-a. Mladi ljudi, ne znajući za varku, razočarani su kandidatima za zajednički život, i neprimjetno privlače jedno drugo umjesto navodno pravih kandidata, i tako – u svakom slučaju – u skladu s očekivanjima svojih očeva. Nadalje, slične dileme imaju i sluge koji ne znaju ništa o svojim prerušavanjima, počinivši puno promašaja u novoj ulozi. Nakon mnogo nesporazuma i oklijevanja, pokušaja zatomljivanja osjećaja i prevladavanja kastinskih predrasuda (kako se ubrzo pokazalo posve nepotrebnim), istina dolazi do izražaja i mladi ljudi mogu pasti u naručje bez ikakvih prepreka. Sluškinja i sluga također obećavaju ljubav jedno drugom.

    ENG

    Marivaux’s comedy, typical of his theatrical workshop and distinct from the tradition of Molière’s comedies, is characterised by its subtle style, masterful dialogue, refined psychological portraits and salon setting. These features form the uniqueness of this type of comedy, known after the author’s name as marivaudage.

    In the play, the parents of Dorante and Silvia decide to unite their children in marriage. However, far from forcing the match, they leave their children complete freedom of choice. The young people take advantage of the trust placed in them—both independently come up with the same idea and exchange roles with their servants before their first meeting. Thus the maid Lisette assumes the role of Silvia, while the servant Arlequin becomes Dorante. This marks the beginning of a witty quiproquo.

    Unaware of the deception, the young protagonists are disappointed with the supposed candidates for marriage, yet gradually find themselves attracted to one another instead of to the “true” partners intended for them—ultimately fulfilling the expectations of their fathers. Meanwhile, the servants face similar dilemmas, unaware of the disguise that has taken place, committing numerous mistakes in their new roles. After many misunderstandings, hesitations, attempts to suppress their feelings and overcome class prejudices—which soon prove entirely unnecessary—the truth comes to light. The young lovers are finally free to embrace without obstacles, while the maid and the servant also promise their love to one another.


    Mentori:

    Izv. prof. art. Jasmin Novljaković

    Marijan Josipović, ass.

    Igraju:

    GOSPOĐA ORGON – Lea Knego

    SILVIJA, njegova kći – Julija Prevedan

    DORANT, Silvijin prosac – Florijan Hajba

    LIZETTA, Silvijina sluškinja – Hana Boban

    ARLECCINO – Dorantov sluga – Filip Marčić

    Kostimografija: Jasminka Petek Krapljan

    Gdje se održava ovaj događaj?
    Centar za kulturu Đakovo
    Natrag na početnu